climbing expedition

Pomorsko – penjačka ekspedicija hrvatske škole Outward Bound i HGSS-a

Outwardb Novosti Komentirajte

Kasno navečer 1. kolovoza 2014. naša mala ekspedicija uputila se iz murterskog porta – kao istinska Outward Bound pustolovina, noseći sve opasnosti i moguće nedaće ali i sve dobrobiti – i otisnula u susret novim izazovima.

Ciljevi su bili: doploviti do 80 km daleke Jabuke, najudaljenijeg otoka na Jadranu, popeti se na najvišu kotu i po mogućnosti, urediti siguran penjački pristup na vrh.

U praskozorje sljedećeg dana, nakon cijelonoćne plovidbe valovitim morem, naša Bavaria 44 stigla je nadomak otoka, a more se smirilo kao da nam želi dobrodošlicu. Obišli smo cijeli otok i odredili najpovoljnije mjesto za iskrcaj. Šest penjača se, uz pomoć pomoćnog čamca, iskrcalo na hridinu : dvije mlade sportske penjačice, jedan iskusan alpinist, jedan planinski vodič i Outward Bound instruktor te dva člana HGSS-a.

Donji dio stijene je solidan i opremljen sa nekoliko fikseva. Na kraju najstrmijeg donjeg dijela stijene postavljeno je i sidrište za spust užetom. Stijena u gornjem dijelu uspona postaje sve trošnija i izgleda kao „hrpa nestabilnog kamenja“, no uz nekoliko dodatnih klasičnih klinova smjer je učinjen sigurnijim. Za sve posjetioce – penjače preporuča se korištenje kaciga.

Na vrhu Jabuke 2007. godine postavljena je pocinčana kutija sa upisnom knjigom u koju se tijekom prošlih godina upisalo tridesetak osoba.

Dok smo se mi penjali i kupali u znoju lica svog, tim za podršku cijeli se dan pržio na suncu pa hladio u moru. No ipak su nam uspjeli skuhati ručak, dok smo mi jedva čekali da se osvježimo u plavetnilu Jadrana.

Na povratku, nakon nekoliko sati plovidbe daleko od bilo kakvih plovila, jedva se ugurasmo u prepuni komiški port.

Drugi dan: djevojke su jutro iskoristile za penjanje iz mora – popularni Deep Water Soloing (DWS). No skiper nas je upozorio na nadolazeću oluju, što se i obistinilo. Nakon proloma oblaka oblaci su se počeli trgati, a smjer vjetra postao povoljan. Prihvatili smo se prave škole jedrenja. Tim za podršku je došao na svoje.

U Jezerima smo uzeli gorivo, a noć proveli u uvali Slanica, nadomak Murtera.

Treći dan: upoznali smo Kornatski arhipelag, a cure su opet navukle penjačice i skočile u more uz otok Manu i ponovno se usavršavale u DWS-u. Sreća sa vjetrom i dalje nas je služila, te smo nastavili sa školom jedrenja.

I sljedeću noć proveli smo u Slanici.

Četvrti dan: Murter – Vrgada – i iskrcaj u Biogradu. Kraj priče.

Epilog: unatoč iskustvu, znanju i vještinama kojima je ovaj tim vladao, uvijek se nešto novo može naučiti. A u terminologiji team buildinga ili iskustvenog učenja bavili smo se: upravljanjem ljudskim i materijalnim resursima (oprema, hrana, vrijeme), raspodjelom kompetencija, suradnjom i komunikacijama u malom, ograničenom prostoru, nosili se sa vrućinom, ispravljali pogreške i učili ili obnavljali nove vještine (jedrenje i solo penjanje iz mora). Uz to uređenje penjačkog smjera na vrh Jabuke unapređenje je turističke jadranske infrastrukture i time kockica u mozaiku mogućnosti pustolovnih aktivnosti u RH.

Podijelili smo znanje, iskustvo i entuzijazam različitih generacija, posvećenost cilju za dobrobit svih ljubitelja pustolovina te izgradili izvrstan team i nadasve se dobro zabavljali!

Podijeli članak s prijateljima!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *