Evina godina na Erasmus+ volontiranju u Slovačkoj
... Život na selu nije „idealan“, svaka medalja ima dvije strane.Eva Herceg, volonterka Erasmus + programa
Istovremeno, potvrdila mi je da fizički rad, boravak na otvorenom i druženje navečer uz vatru ne mogu biti zamijenjeni umjetnim svijetlima grada, neonskim natpisima i novim serijama.
Treba balansa.
Služenje zajednici jedno je od važnih načela Outward Bounda.
Osim što organiziramo volonterske projekte u Hrvatskoj za mlade iz Europe, pružamo i podršku mladima u dobi od 18 do 30 da neko vrijeme provedu volontirajući u inozemstvu putem Erasmus+ programa i programa Europskih snaga solidarnosti.
Eva Herceg iz Zagreba provela je godinu dana na volonterskom projektu u Prenčovu u Slovačkoj.
Evo kako je to iskustvo utjecalo na nju:
„Permakultura.
Metoda sadnje i uzgoja koja se temelji na promatranju prirode i njenih zakonitosti te imitacijom primjenjuje na vlastiti komad zemlje, u svrhu stvaranja samoodržive zajednice.
Iako se primarno primjenjuje u sadnji i uzgoju biljaka (hrane), kao ideja je plodno tlo za druge aspekte života.
Moj život prije volontiranja
Kako sam rođena i odrasla u Zagrebu, snalazim se intuitivno u urbanom prostoru.
Hrana, druženja, lepeza svakodnevnih događanja, sve je to servirano i dostupno na svakom koraku.
Dovoljno je prošetati Tkalčom, ući u bilo koji od mnogih fast food restorana i probati delicije iz Grčke ili Španjolske kuhinje. Kako su te delicije nastale i koliko je vremena trebalo iz zemlje do stola često zaboravimo kad je trbuh zadovoljan i pun.
Preokupacija nam je prestala biti kako osigurati toplinu, hranu i sigurnost tijelu, i prerasla je u intelektualnu i emotivnu potragu i znatiželju:
tko sam i što želim, kako se osjećam, kako doprinijeti svijetu, koje je moje mjesto i svrha ovdje?
Ritam je postao brz i pomalo paničan, a vrijeme da se nešto obavi se rastegnulo zbog veličine prostora i količine ljudi koja u njemu boravi –
koliko mi samo treba da ”skoknem” do dućana, koliko ću čekati u redu i kad će već jednom taj tramvaj?
Vrijeme je potpuno relativna stvar
Zanimljivo je da sam u godinu dana, koje sam provela u eko selu u Slovačkoj, živjela puno drugačiju stvarnost.
Vrijeme izvođenja zadataka je dugotrajno, a strpljenje i dobra organizacija postaju prioritet.
Rad je primarno fizički, dok se glava malo ”lufta”.
Čekanja u redu nema, a da bi prehodao cijelo selo treba ti ravno petnaestak minuta, a s biciklom dvije.
Većina energije u danu služi održavanju i zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba – uzgoju hrane, održavanju imanja, cijepanju drva i grijanju – kako bismo jeli, imali toplu vodu i topli dom.
Paralelni svemir zvan Prenčov odjeknuo je u meni.
Zagreb vs. Prenčov
S jedne strane, ekstremna promjena okoline iz urbane u ruralnu skinula mi je ružičaste naočale s nosa –
život na selu nije „idealan“, svaka medalja ima dvije strane.
Istovremeno, potvrdila mi je da fizički rad, boravak na otvorenom i druženje navečer uz vatru ne mogu biti zamijenjeni umjetnim svijetlima grada, neonskim natpisima i novim serijama.
Treba balansa.
U Zagrebu ne mogu zapaliti vatru i sjesti uz nju u dvorišnom vrtu naših zgrada. Niti ću cijepati drva i time se grijati.
Vjerojatno se neću baviti uzgojem hrane za život, već samo za užitak, ali tko zna.
I iako mnoge vještine i iskustva koja sam stekla na selu ne mogu upotrijebiti ovdje, neki dio mene ipak je tim iskustvom bio obogaćen i promijenjen.
I tu dolazimo do permakulture
Iako je permakultura metoda sadnje i uzgajanja biljaka s ciljem samoodrživosti, čovjeku je potrebno i druge „hrane“ – one intelektualne i emocionalne.
Metodu kao takvu ne koristim s istom primjenom kao na selu, ali to ne znači da je njena ideja u gradu neupotrebljiva.
Kao dinamična osoba koja je često sklona akciji prije no što stane i promisli, imati takvo iskustvo u životu bilo mi je neophodno potrebno da počnem uvoditi polagane promjene u život u gradu.
Permakultura me uči da stanem i razmislim prije no što djelujem.
Iako promatranje „košta“ vremena, sada razumijem da ono što više košta je samo srljati naprijed bez plana i razumijevanja.
A grad u meni budi upravo taj impuls – jer sve se treba sad i odmah i čini se kao da je jako puno „toga za napraviti“. No upravo brze i nepromišljene akcije često koštaju ekstra.
Umjesto zaključka
Cjelokupno iskustvo života na selu dalo mi je uvid u drugačiju stvarnost i svakodnevicu.
Danas ne mislim da je idealno tamo ili ovdje, ali definitivno mislim da grad može učiti od sela;
a i selo od grada.
Balans.“
Pogledajte još iskustava
Moja očekivanja su debelo premašena, a moram reći da nisu bila mala... Impresionirana sam konceptom, metodologijom i provedbom na terenu. Ovim putem se želim posebno osvrnuti i pohvaliti tim kojem smo bili povjereni.Polaznica programa „Dive into yourself“ (50)
Novo iskustvo, nezaboravni doživljaji, otkrivanje sebe i svojih sposobnosti i mogućnosti, nova prijateljstva i korak prema sazrijevanju, i stupanje u svijet odraslih. U svakom slučaju, kao roditelji, pun pogodak.Sanja, majka
Cijeli koncept je inovativan i drago mi je da i u našim prostorima djeca imaju prilike učiti na jedan nov, a zapravo u suštini stari način... kroz iskustvo, u timu, pomažući drugima i primajući pomoć od drugih. Sve je izvedeno na zabavan način kroz igru, zanimljivu priču. Osim toga, sam boravak vani je poseban doživljaj, unatoč zimi ili možda baš zbog zime je to bilo malo posebnije.Katarina, majka
Program je u potpunosti primjeren uzrastu učenika. Suočili su se sa brojnim preprekama, savladali svoje strahove, naučili funkcionirati kao grupa, usvojili brojne vještine koje će moći primjenjivati u svakodnevnom životu, a pritom se izvrsno zabavljali i uživali.Nastavnica u pratnji škole u prirodi
Mnogo sam naučio iz večernjih krugova i penjanja, o oblicima povjerenja i komunikaciji koja se poboljšavala kroz skoro svaku aktivnost.Polaznik (15), Proljetna pustolovina