Iskustva volonterke Ivane sa dugoročnog EVS projekta “Volunteer for a career” u Armeniji

Outwardb Iskustvo Komentirajte

“Zasto Armenia?”, pitanje je koje čujem barem jednom tjedno. Obično kažem da nisam ja odabrala Armeniju, nego je Armenija odabrala mene. U potrazi za avanturom i željom da doživim kulturu koja je drugačija od moje, prijavila sam se na projekt na Brusov sveučilištu jezičnih i društvenih studija, na period od 12 mjeseci.

Nekoliko mjeseci prije dolaska u Armeniju čula sam većinom pitanja, Armenija, pa gdje je uopće to? Prije prijavljivanja na projekt znala sam veoma malo stvari o Armeniji i imala nejasnu sliku o zemlji u kojoj ću provesti sljedećih godinu dana, i to je bio jedan od razloga zašto sam izabrala ovaj projekt. I tako je započela ova moja kavkaška avantura.

Nakon godine dana života u Irskoj, vrlo raznolikoj i multikulturalnoj zemlji, evo me u homogenoj Armeniji sa vise od 3 milijuna stanovništva koji sačinjavanju oko 98% populacije.

Stigla sam u Yerevan pocetkom 9 mjeseca na vrijeme da osjetim i iskusim, ono što sam mislila da će biti posljednje zrake ljetnog sunca, ali lijepo vrijeme se razvuklo skoro pa do kraja listopada te nas svakodnevno mamilo vani u istraživanje.

Armenija1
Armenija2
Armenija3
Armenija4

Okružen planinama, Yerevan, izgrađen od prirodno obojanih vulkanskih stijena različitih nijansi ružičaste, daje gradu živahnu atmosferu. Grad sa populacijom oko jednog milijuna je veoma opušten grad, no ima veoma zivahnu notu koja se očituje u kaotičnosti svakodnevnog prometa i temperamentnih ljudi. Pretežno Sovjetske arhitekture, grad i nije previše fotogeničan ali daje osjećaj grandioznosti, posebno središnja jezgra koja obiluje lijepim građevinama iz 19 stoljeća. Možda i nije jedan od onih gradova koji će vas odmah impresionirati, no s vremenom, ljušteci polagano njegove slojeve i upoznavajući njegove temperamentne i izražajne ljude, shvatite da vam je ušao pod kožu. Izrazito radoznali (ponekad čak pretjerano), prijateljski i gostoljubljivi Armenci su vrlo ponosni na svoju kulturu i uvijek spremni podijeliti je s vama i uvesti vas u njihov svijet. Prvih mjeseci smo imali svojevrsno kulturno uzdizanje, odlazeći svako nekoliko dana na koncerte gdje smo imali prilike upoznati se sa radovima poznatih armenskih kompozitora i festivale.

Armenija5

Nisam gradila nikakva posebna očekivanja oko Armenije, željela sam da me iznenadi nakon dolaska. No, u početku nisam bila uopce iznenađena i zapravo sam bila samim time iznenađena. Arhitektura je drugačija, ljudi izgledaju drugačije, ali Yerevan sam po sebi je moderan grad tako da različitosti nisu odmah vidljive. Nakon određenog vremena i promatranja, različitosti postaju više vidljive i upravo u tome je čar putovanja.

Marshrutka, tj. Minibus je oblik javnog prijevoza te osobno jedan od najzanimljivijih otkrića. Vožnja se plaća na kraju, i košta samo 100 AMD (što je oko 1,5 kn) i bez obzira koliko ljudi bilo unutra, uvijek se nađe mjesta za još nekoga. U početku, radi doživljaja sam se vozila s njima, ali trenutno samo u najpotrebnijim situacijama jer biti bez sjedala znači biti u pogrbljenom položaju cijelu vožnju i čvorugama na glavi od udaraca. Možda ovo nije najobjektivniji način da bi se stvorila slika o društvu, no promatrajuci bečku školu muškog dijela populacije ili čuvajući stvari potpunih stranaca teško je da se ne stvori dojam da su Armenci puni poštovanja za jedni druge, ponosni ali i veoma glasni.

Armenija6
Armenija7

Zapravo, bilo kakav oblik javnog prijevoza ovdje je test izdržljivosti. Rani snijeg ove godine je doveo do nepovoljnih prilika za vožnju na cestama tako da većina koristi vlak što rezultira ovakvim situacijama. Bar nam je bilo toplije, s obzirom da grijanje i nije radilo.

Armenija8

Službeni jezik u Armeniji je Armenski jezik, iako dosta ljudi priča ruski pa u početku, prije nego sam pocela pohađati tečajeve jezika, sam se sporazumijevala na slomljenom ruskom. Moram priznati da nakon 4 mjeseci sada sam se usavršila u jednome i drugome, bar do granice normalnijeg manje gestikuliranog jezika. Armenski jezik i abeceda, gotovo nemogući za razumijevanje u početku su postali dio moje svakodnevnice i evo nakon par mjeseci sam počela raspoznavati slova sto mi je uvelike olakčalo kupovinu namirnica. Bez poznavanja izgovora, izgovaranje riječi je skoro nemoguce zbog bogatstva slova i na prvu ruku istih zvukova.

Armenija9

Kažu da povoljna kombinacija kamena i sunca utječe na bogatstvo voća i povrća, pa time i raznolikim proizvodima kao sto su razliciti džemovi, suho voće, kompoti i ukiseljeno povrce koji su veoma ukusni i jeftini. Posebno su mi prirasli srcu marketi gdje vježbam armenski jer je nemoguće se ne upustiti u razgovor sa lokalnim ljudima.

Armenski tradicionalni tanki kruh, lavash, je sastavni dio armenske kuhinje koji se peče u glinenoj stožastoj podzemnoj pećnici, a njegova priprema za laičko oko izgleda dosta jednostavna, no nije tako jer zahtjeva veliki trud, koordinaciju, iskustvo i spretnost. Njegova priprema i značenje su  uvrsteni na listu nematerijalne bastine UNESCOa, a kažu da zajednička priprema lavasha osnažuje duh zajednice, obitelji i društvene veze.

Armenija10
Armenija11
Armenija12

Prvi vikend u Armeniji i već produženi vikend smo iskoristili da otiđemo do jezera Sevan, jednog od najviših slatkovodnih jezera u svijetu kojeg nazivaju i armenskim morem.  Unatoč dobroj povezanosti javnog prijevoza, odlučili smo se za autostopiranje jer smo čuli dosta dobrih komentara oko toga. Možda je samo početnička sreća koja je htjela da promijenimo pet auta, da ne čekamo između prijevoza više od 5 minuta i da dođemo tamo čak brže nego da smo išli autobusom, no ipak draže mi je vjerovati da je do plemenitosti i znatiželje ljudi koji su zaista dosta gostoljubljivi i spremni pomoći. Sevan je najvece jezero u Armeniji i općenito u cijeloj kavkaskoj regiji i nalazi se na 1900m nadmorske visine. Jedini otok na jezeru, sada poluotok (nakon umjetnog isušivanja jezera započetog u doba Staljina, razina vode je pala oko 20 metara) je poznat po srednjovjekovnom manastirskom kompleksu, Sevanavank (Crni manastir), tako da je prostor obilovao redovima turista i iritantnim zvukovima jetskijeva i preglasnom rabiz* glazbom.

*popularan glazbeni stil koji koristi snažnu mješavinu ruskih i armenskih sleng riječi,   smatran bezličnim i vulgaranim od stane obrazovanije populacije. Zapravo, rabiz je više od same glazbe, to je stil života.

Armenija13

Nedugo nakon dolaska, otišla sam na on-arrival trening koji se održao u Kobuletiju na obali Crnog mora tako da smo imali priliku okusiti čari ljeta pet dana, tj. jedan dan jer je preostalih dana padala jaka kiša toliko da nismo mogli niti proviriti van hotela. Trening je okupio desetak volontera iz različitih zemalja sa ciljem upoznavanja društvenog i kulturnog konteksta Kavkaza. Takodjer, u ozračju neformalnog učenja svatko od nas je nastojao postaviti i razviti vlastite ciljeve učenja što je bilo dosta motivirajuće, doduše kako za koga. Zbog intenzivnosti treninga i timskog rada u grupama svi smo vrlo brzo postali prijatelji. Zadnju večer treninga, zajedno sa EVS koordinatorima smo proslavili 25 godina EVS na supri. Supra je tradicionalna gruzijska gozba koja je vazan dio njihove kulture i uključuje prevelike količine hrane, pića i zdravica.

Armenija14
Armenija15
Armenija16

European Language Day se održao 26 Rujna na našem sveučilištu i tom prilikom smo organizirali prezentaciju za studente gdje smo ih upoznali sa zemljama odakle dolazimo i mogućnostima sudjelovanja u EVS programu.

Armenija17
Armenija18
Armenija19
Armenija20
Armenija21

Tijekom listopada, dok je Sabina još bila tu, održali smo interkulturalnu prezentaciju o Hrvatskoj i tom prilikom smo također pripremili ponešto tradicionalnih jela i slastica. Nastojali smo ukrasiti prostor motivima Hrvatske, a kako dolazimo iz različitih regija, bilo je tu motiva Dalmacije i Slavonije. Nekoliko tjedana kasnije Alex je odrzao prezentaciju Slovačke, Anna Richarda i Carolin su prezentirali Njemačku, a Marie i Anneyne su nam približili kulturu Francuske.

Armenija22

Ovo je slika kad smo još svi bili na okupu i poželili Sabini sve najbolje u budućim avanturama na Istoku. Jedan od težih dijelova EVS je stalan rastanak od ljudi.

Ponekad radni dani nisu toliko rutinski i osim predavanja jezika studentima imamo i prilike  predstavljati program EVS izvan samog sveučilišta. Jednom prilikom smo posjetili Syunik pokrajinu koja se proteže na jugu Armenije blizu Iranske granice te smo u dvije lokalne škole upoznali puno zainteresiranih i dragih učenika koju si bili prepuni pitanja.

Armenija23
Armenija24
Armenija25

Početkom listopada u selu Areni u regiji Vayots Dzor se održava festival vina. Jedan od festivala koji se ne smije propustiti, više od dvjesto vrsta vina svih varijacija boja i slatkoće! Ove godine je bilo 8. izdanje festivala koje je privuklo više od 20 000 ljudi. Cijela glavna ulica je bila prekrivena štandovima sa domaćim proizvodima i, kako to biva na takvim seoskim festivalima, glazbenicima koji su mamili posjetitelje zvukovima armenskog folklora na ples. Miris roštilja, vina i slavlja se mogao naveliko osjetiti u zraku. Red štandova sa vinom, votkom,  medom, sirevima, suhim vocem i ostalim bogatstvom lokalnih proizvoda se prostirao uz cestu kroz cijelo selo, i svi su nekako bili u žurbi pogledom okusiti sve te boje i mirise koji su većinom bili prekriveni mirisom rostilja koji se pripremao na obali rijeke što prolazi kroz mjesto.

Armenija26
Armenija27
Armenija28
Armenija29
Armenija30
Armenija31

Početkom prosinca se održavao Međunarodni dan volontera na kojem smo također predstavljali sveučilište, i iako je većina programa bila na armenskom pa samim time i nerazumljiva, međusobno druženje i prilika da upoznamo rad drugih organizacija je spasila dan.

Armenija32

Prilikom jednog istraživanja posjetili smo i Etzmiacin, nekoć prijestolnicu, koja je danas vjerski centar armenskog kršćanstva tj. „armenski Vatikan“. Ovdje se nalazi i sjedište patriarha armenske pravoslavne crkve i prema učenjacima najstarija katedrala na svijetu. Armenija je naime prva država koja je kršćanstvo proglasila državnom vjerom.

Armenija33
Armenija34

Prilikom posjete koordinatora iz Slovačke, posjetili smo dva možda najpoznatija turistička mjesta u Armeniji. Garni, grčko-rimski hram koji je bio posvećen bogu Mitri, te  predivan samostan Geghard koji je pod zaštitom UNESCO-a. U to vrijeme cijela zemlja je već bila pod velikim pokrovom snježnog pokrivaća no to nas nije sprječilo da razgledamo okolicu.

Uz Damask, Jerihon i još neke, Erevan spada među najstarije stalno naseljene gradove na svijetu. Utemeljen je na rijeci Hrazdan 29 godina prije Rima, tj. 782. godine prije Krista, što znači da će ove godine imati 2.797 godina.

Začetak grada bilo je utemeljenje tvrđave Erebuni od strane kralja Argishtija I iz tadašnjeg kraljevstva Urartu (na asirskom Ararat) koje je obuhvaćalo i armensku visoravan. Ostaci tvrđave Erebuni i danas su vidljivi, a po jednom tumačenju upravo iz imena tvrđave izveden je današnji naziv grada. Sa tvrđave se pruža predivan pogled na grad, no radi snijega i magle nismo baš uspijeli uživati u pogledu.

Nas nekolicina entuzijasta smo dio projekta Human Library, tj. žive knjižnice putemo koje smo nastojali predstaviti naša iskustva u Armeniji zainteresiranim čitateljima te u prijateljskoj atmosferi stvorili neprocjenjiva prijateljstva.

Armenija35

Dugo mi je trebalo da stavim svoja iskustva na papir, i sama slova na papiru nekada nisu dovoljna za prikazivanje dojmova pa evo samo neka od njih. Tijekom EVS-a upoznate ljude s kojima se povežete vrlo brzo i svakodnevno dijelite svakodnevna iskustva i smisao za humor. Kao rezultat toga, došli smo do ideje da sjedinimo naše vještine i napravili mali film koji priča, nadamo se na humorističan način, o našim svakodnevnim borbama.

Evo link :https://www.youtube.com/watch?v=t0TEMH69OjI&feature=youtu.be
Do sljedećeg javljanja, doviđenja, ili ցտեսություն (čitaj: ts’tesut’yun).

Pokažite mi programe!

Podijelite članak s prijateljima!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *