Outward Bound /
07/05/2019 /
- Škole/
„79% djece do dvije godine koristi male ekrane“
Današnja djeca igranje vani zamijenila su igranjem video igara, gledanjem televizije, korištenjem računala i mobitela iz udobnosti svoga doma. Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona provedenom u vrtićima diljem Hrvatske tijekom 2016. i 2017. godine utvrđeno je kako 79% djece do dvije godine koristi elektroničke uređaje. Istraživanje je provedeno na temelju uzorka od 655 roditelja djece predškolske dobi. Gotovo svaki od ispitanih roditelja u svome kućanstvu posjeduju televizor, mobitel i računalo. Svako predškolsko dijete, koje je sudjelovalo u istraživanju, zna se koristiti barem jednim elektroničkim uređajem. Nadalje, djeca predškolske dobi male ekrane koriste od 2 do 3,6 sati dnevno.
Rezultati istraživanja ne podudaraju se s preporučenim smjernicama o korištenju elektroničkih uređaja Svjetske zdravstvene organizacije. Svjetska zdravstvena organizacija propisuje kako djeca do dvije godine ne trebaju koristiti male ekrane. Također, nalažu da bi djeca predškolske dobi smjela uz elektroničke uređaje provoditi maksimalno 2 sata dnevno. Evolucijski, nismo naučeni gledati dvodimenzionalnu pokretnu sliku, stoga se javlja problem kod ranoga razvoja mozga gdje sve što gledamo i doživljavamo utječe na to kako će se mozak formirati. Korištenjem malih ekrana dolazi to pretjerane stimulacije mozga, ali i do elektromagnetskog zračenja koje je opasno za zdravlje djeteta.
„Evolucijski, nismo naučeni gledati dvodimenzionalnu pokretnu sliku – korištenjem malih ekrana dolazi to pretjerane stimulacije mozga, ali i do elektromagnetskog zračenja koje je opasno za zdravlje djeteta“
Uz prekomjernu interakciju djece s elektroničkim uređajima, neki od razloga provođenja manje vremena na otvorenom velik je broj izvannastavnih aktivnosti te naglasak na postizanju uspjeha kako u školi tako i u aktivnostima u koje su djeca uključena. Mnogi roditelji zabrinuti su zbog štetnosti sunca, a kod urbanih naselja često postoji problem nedostatka sigurnog i adekvatnog prostora gdje bi se djeca igrala.
Vrijeme provedeno u prirodi razvija samopouzdanje kod djeteta
Djeca koja provode vrijeme na otvorenom razvijaju svoje samopouzdanje jer igra na otvorenom ima manje strukture od većine tipova igara u zatvorenom prostoru. Postoji bezbroj mogućnosti dječje igre, a puštanje djeteta da bira kako da provodi svoje vrijeme u prirodi daje mu moć da kontrolira svoje postupke.
„Djeca koja provode vrijeme na otvorenom razvijaju svoje samopouzdanje“
Igra u prirodi potiče kreativnost i maštu, mogu slobodnije razmišljati, osmišljavati svoje aktivnosti i pristupati svijetu na originalan način. Uči ih i odgovornosti, kroz brigu ili pak nebrigu o biljkama dijete saznaje kako živući organizmi oko njega egzistiraju. Priroda djetetu pruža i drukčiju stimulaciju od one koja se manifestira kroz video igre. Ovakav tip stimulacije aktivira znatno više osjetila; dijete može vidjeti, osjetiti, čuti i dodirnuti svoje prirodno okruženje. Jedno od važniji prednosti igre na otvorenom jest vježba koja je zdrava za djetetov rast i razvoj, ali ona donosi i bolji fokus što je od posebnog značaja za djecu kojoj je dijagnosticiran ADHD.
„Igra u prirodi potiče kreativnost i maštu, uči djecu odgovornosti i rezultira boljim fokusom“
Priroda potiče djecu da misle te da budu znatiželjna. Ono što se događa u njihovom obližnjem parku, dvorištu ili šumi budi u njima pitanja o ostalim živućim organizmima i principima na kojima Zemlja počiva. Naposljetku, vrijeme provedeno u prirodi smanjuje stres.
Outward Bound doživljajna pedagogija u prirodi
Glavni cilj Outward Bound metoda učenja jest kroz učenje iz vlastitog iskustva kroz pustolovinu u prirodi pomoći djeci da razviju osjećaj odgovornosti, povećaju samostalnost i preuzmu inicijativu kako u školskim aktivnostima, tako i u daljnjem životu. Kroz kampiranje, spavanje pod zvijezdama i planinarenje djecu učimo prilagodljivosti, ustrajnosti i odgovornosti prema sebi, drugima i prirodi. Vježbe komunikacije i motorički zadaci značajan su doprinos djetetovoj komunikaciji te ga pripremaju na rad u timu. Ova metoda učenja u Hrvatskoj je priznata od strane Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u području doživljajne pedagogije.
„Svi programi odvijaju se u prirodi bez prisutstva tehologije kako bi se djeci omogućilo da u potpunosti budu posvećeni učenju. Licencirani Outward Bound instruktori u s mladim polaznicima na kreativan način rade na razvoju vještina komunikacije, timskog rada, potičući ih na samostalno riješavanje problema i preuzimanje inicijative“
