Kako razvijati samostalnost djece u osnovnoj školi

S koliko godina je pravo vrijeme da dijete počnemo poticati na samostalnost? U vrtiću ili osnovnoj školi? Kao tinejdžera na pragu punoljetnosti?

Samostalnost se razvija progresivno, od jednostavne, svakodnevne brige za sebe pa sve do sposobnosti donošenja važnih životnih odluka i ravnopravnog sudjelovanja u društvu i radnom svijetu. Školski odgoj i socijalizacija pritom, uz obiteljski život, igraju presudnu ulogu u tome koliko prilika djeca imaju za vježbanje i iskustvo samostalnosti.

I dok je polazak u školu prvi veliki korak u djetetovom osamostaljivanju, prelazak iz razredne u predmetnu nastavu predstavlja sljedeću veliku promjenu na pragu iz srednjeg djetinjstva u početak adolescencije.

U ovom blogu pozabavit ćemo se temom razvoja samostalnosti u osnovnoj školi i kako učenjem u prirodi učenike potaknuti na razvoj u samopouzdane, samostalne mlade ljude.

Jer obično oni već mogu puno više nego što mi odrasli mislimo da mogu.

Saznajte:

• Kako poticati učenike u osnovnoj školi da budu samostalni
• Kako učenjem učenja razvijati odgovornost
• Zašto su samostalni učenici motiviraniji
• Kako se samostalnost može razvijati učenjem u prirodi

Jesu li učenici dovoljno samostalni na prijelazu u predmetnu nastavu?

Srednje djetinjstvo, vrijeme od šeste do jedanaeste godine, obilježeno je djetetovim kretanjem u osnovnu školu koje od njega zahtijeva razvoj brojnih vještina i bitna je promjena njegovog svakodnevnog života.

Razredna nastava učenicima, koji su u toj dobi po prirodi zaigrani i kratke pažnje, postavlja izazov da nauče mirno sjediti nekoliko sati uz kratke pauze, surađivati s vršnjacima, slušati i slijediti upute učitelja, usvajati znanja iz različitih predmetnih područja i druge socijalne i emocionalne vještine.

Sljedeća velika promjena koja znači i novu razinu potrebne samostalnosti slijedi na prijelazu iz četvrtog u peti razred. Prilagoditi se načinu poučavanja desetak različitih nastavnika i preuzeti veću odgovornost za svoje učenje razvojni je zadatak ove faze, dodatno otežan fizičkim i emocionalnim promjenama koje donosi početak puberteta. (Patekar, 2014)

Uspješno osamostaljivanje uvijek podrazumijeva i razvoj odgovornosti i spremnost nošenja s posljedicama vlastitih odluka i djela. Kako djeca emocionalno sazrijevaju, sve više i uviđaju koliko trud, vještina, ili pak sreća utječu na ishod neke situacije, npr. njihovog uspjeha na ispitu.

Ali, učenike nećemo osamostaliti tako da im govorimo da moraju odgovorno obavljati svoje školske zadatke.

Prije svega, moramo im dati priliku da pokušaju, pogriješe, razmisle i ponovo se suoče s izazovom.

U vrijeme kada se roditelji u najboljoj namjeri često (pre)zaštitnički odnose prema svojim školarcima – bilo da je to pretjeranim nadgledanjem izvršavanja školskih zadataka djece ili potpunim organiziranjem njihovog slobodnog vremena –  dobro je pružiti im prilike u kojima mogu samostalno naučiti brinuti o sebi i drugima.

Potičite brigu o sebi i drugima

Važan odgojni cilj osnovne škole je sposobnost brige o sebi, ali i uzimanje potreba drugih u obzir. Socijalizacija tijekom osnovne škole barem je jednako važna kao i razvoj intelektualnih vještina.

Sazrijevanjem tijekom nižih razreda osnovne škole djeca se odmiču i od okrenutosti sebi i postaju svjesnija toga da drugi imaju perspektive i potrebe koje se mogu razlikovati od njihove. Uz brigu o sebi, sada možemo od njih očekivati i da uzimaju u obzir i druge, npr. da primijete kada bi nekome od vršnjaka mogla biti potrebna pomoć tijekom nastave ili u slobodno vrijeme i ponuditi je.

Tako je i cilj Outward Bound programa za učenike osnovne škole prije svega razvoj socijalnih i emocionalnih vještina, poput empatije, međusobnog pomaganja i suradnje u grupi.

Dopustite im da istražuju i slijede znatiženju

Prema Jean Piagetu, istraživanje je djeci najprirodniji način učenja i razumijevanja svijeta oko sebe. Uvidi stečeni na taj način puno su značajniji od onih koje su samo naučili predajom. (Patekar, 2014) 

Dok je djeci u razrednoj nastavi potrebna podrška i vodstvo kao preduvjeti da preuzmu odgovornost nad aktivnosti i steknu pozitivna iskustva u školi, kako emotivno i kognitivno sazrijevaju, spremni su tolerirati višu razinu frustracije kako bi postigli svoj cilj, ali i slobodnije slijediti vlastite interese.

Zato im dajte dovoljno prilike i vremena da samostalno istražuju, uočavaju obrasce i dolaze do rješenja. Jedino tako će razviti samosvijest i realističnu sliku o vlastitim sposobnostima, ali i uvid da se za uspjeh treba potruditi. (Patekar, 2014)

Budite im uzor u stavu da je neuspjeh, a ne uspjeh, prilika za rast i učenje.

Prihvaćanje ovakvog stava, poznatog na engleskom kao growth mindset, što možemo prevesti u način razmišljanja koji podržava rast, dolazi uz razumijevanje da se inteligencija i sposobnosti mogu razvijati, i to vježbom i ustrajnošću.

Naime, samopouzdanje ne razvijamo kada radimo nešto jednostavno ili ono što nam ide od ruke, već kad uspijemo nadići prepreke i dokazati sami sebi da možemo savladati i veće izazove.

Učenjem učenja do samostalnih učenika

Cjeloživotno učenje postalno je neupitni imperativ u vrijeme koje je obilježeno sve bržim razvojem znanosti i tehnologije, ali i društvenih promjena.

Zato je važno ne samo hraniti znatiželju učenika i poticati ih na samostalno istraživanje, već ih i osposobiti za to da znaju organizirati vlastito učenje, bilo da je vezano uz školske sadržaje ili pak njihove osobne interese.

A učenje se najbolje uči iskustvom, refleksijom i razgovorom u grupi.

Wilson i Conyers (2018) preporučuju tri ključne strategije u pripremi učenika na samostalno učenje:

• budite im uzor i pokažite i sami entuzijazam i motivaciju za učenjem novih stvari
• pomozite im da odrede vlastite ciljeve učenje i izrade plan kojim će ih postići
• redovito provodite refleksije o strategijama učenja i samoevaluaciju učenja i napretka

Pitajte učenike kako uče kod kuće, kako i kada pišu zadaću i što im je teško, a što vole učiti. Dajte im da u manjim grupama razgovaraju o uspješnim metodama učenja – ponavljanjem s kartica, mentalnim mapama, prepričavanjem, itd.

Zašto ih ne biste potakli da nabave kalendar ili malu bilježnicu u koju će zapisivati što je za domaću zadaću, kada će biti test, i planove kada će što učiti. Stvaranje navike zapisivanja obaveza i zadataka pomoć će im u predmetnoj nastavi i stvaranju pregleda nad većom količinom predmeta, zadaća i testova.

Ne zaboravite i s roditeljima učenika razgovarati o razvoju samostalnosti njihove djece u obavljanju školskih zadataka. Uvijek ih je dobro podsjetiti da domaće zadaće nisu odgovornost roditelja, već učenika.

Što učenici imaju od toga da ih se potiče na odgovornost?

Učenici koji odrastaju uz iskustvo da odrasle osobe od povjerenja poput nastavnika i roditelja vjeruju u njihove sposobnosti, dopuštaju im da istražuju, donose odluke i uspijevaju zahvaljujući vlastitim naporima, razvijaju samosvijest i samopouzdanje.

Kada primjećuju da im dopuštamo samostalnost, dolazi osjećaj autonomije i kompetentnosti. A kada se za nešto osjećamo kompetentno, to nas motivira i potiče nas na aktivnost.

Zato koristite što više prilika da učenicima date samostalan izbor, npr.

• s kim će surađivati u grupi kada imaju timski ili projektni zadatak
• koju će temu među ponuđenim odabrati i žele li smisliti vlastitu temu
• na koji način će prezentirati rezultate (npr. digitalnom prezentacijom, plakatom, i sl.)

Učenici koji su samostalni u učenju međusobno si i pomažu i organiziraju se.

A zašto bi vama samostalnost učenika trebala biti prioritet u nastavi?

Osim što vam omogućuje kreativnost u radu i zanimljivu interakciju u kojoj ćete čuti njihove ideje i viđenje svijeta, izgradit ćete i dobar odnos s učenicima. Sva djeca i mladi žele postići samostalnost, a onima koji im to dopuštaju, ohrabruju ih u tome i doživljavaju ih ozbiljno pridaju autoritet.

Iskustvo samostalnosti na Outward Bound školi u prirodi

Zašto je nama u Outward Boundu tema samostalnosti djece i mladih toliko važna i kako joj pristupamo na našim programima?

Prije svega zato što znamo da jedino iskustvom samostalnosti tijekom odrastanja možemo postati socijalno i emocionalno zrele osobe, koje su spremne donositi odluke, prihvaćati posljedice, ne kriviti druge za ono što smo sami odgovorni i imati inicijative za postizanje vlastitih ciljeva.

Naš doprinos tom iskustvu samostalnosti su jednodnevni i višednevni programi doživljajne pedagogije u prirodi na kojima polaznicima:

• Pružamo iskustvo noćenja u prirodi koje je uzbudljivo i daje osjećaj ponosa i samostalnosti
• Potičemo ih na to da se oslanjaju na sebe i jedni na druge tijekom uzbudljivih aktivnosti u prirodi
• Potičemo ih da promišljaju o doživljenom iskustvu
• Razvijamo njihove komunikacijske vještine kada nakon vođene refleksije samostalno prepričaju što su doživjeli taj dan i kako su se pritom osjećali

Što vam može biti neobično na Outward Bound programu

1. Instruktori nisu vodiči niti animatori

… iako vode itekako zanimljive razgovor, znaju da je i zabava dio učenja i baš uvijek brinu o sigurnosti polaznika i ostalih na programu.

Na nama je da polaznike potičemo na aktivnost, vlastito promišljanje i odlučivanje. Na njihovu ulogu i na vještine potrebne za boravak u prirodi ćemo ih naravno pripremiti na početku programa, a zatim im postepeno prepuštati sve više samostalnosti.

Čak i kod orijentiranja u prirodi pomoću karte i kompasa tijekom ekspedicije od kampa do kampa učenici idu prvi – a instruktori se drže u pozadini.

2. Planovi su fleksibilni

Dan je ispunjen aktivnostima u prirodi i unaprijed isplaniran, ali nije strogo vezan uz raspored, već učenicima daje dovoljno vremena i prilika za isprobavanje, razmišljanje, i pronalaženje pravog puta i vlastitog rješenja.

Ako instruktori procijene da je krivi put kojim su učenici odlučili krenuti prema kampu prilika da iz tog iskustva nešto nauče – pustit će ih da tim putem krenu. Kasnije će s njima razgovarati o tome kako su se nosili u grupi s time da su morali duže hodati i što su iz tog iskustva izvukli za sljedeći dan ili čak za život kod kuće.

3. Priroda je nepredvidiva

Iako se ovo čini svima poznata činjenica – ipak je način na koji se na programu s njom nosimo za mnoge iznenađujuć:

ne čekamo savršenu prognozu već se pripremimo i za kišu i vjetar i smatramo da za spavanje u prirodi ne mora biti ljeto.

Za to služi dobra oprema.

Sjedilački način života i urbaniziranost čak je i djecu – kojima je karakteristična snažna potreba da budu u pokretu, trče, penju se i isprobavaju svoje fizičke mogućnosti – odvratila od prirode.

Mi im želimo pokazati da ona – uz pravu pripremu i mudru procjenu – nije opasno okruženje, već okruženje u kojem se osjećamo istinski dobro.

I da možemo u njoj uživati čak i kad pada kiša.

Za kraj

“Mladi nemaju inicijative” – koliko ste puta čuli ovu rečenicu?

Mi se pitamo imaju li djeca i mladi doista prilike pokazati inicijativu?

Koliko im često postavljamo pitanja i ulazimo u dijalog, a koliko im se obraćamo u imperativu?

Potičemo li ih na vlastite odluke i znamo li prihvatiti njihova rješenja ili im većinom dajemo upute?

Outward Bound program iskustvenog učenja u prirodi za učenike predstavlja uzbudljivu pustolovinu u prirodi, a to iskustvo bit će im vjetar u leđa u daljnjem razvoju samostalnosti i samopouzdanom odrastanju.

Kao što znate i sami – najbolje se uči iz vlastitog iskustva, u interakciji s drugima i svijetom oko sebe.

Saznajte više o programima za škole ili pročitajte još o razvoju samostalnosti mladih.

Izvori:

• Patekar, J. (2014). Implikacije razvojnih obilježja djece rane školske dobi za nastavu stranoga jezika. Metodički ogledi, 21 (1), 67-81. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/129798

• Wilson, D., & Conyers, M. (2018). Guiding Students to Be Independent Learners. Edutopia. htps://www.edutopia.org/article/guiding-students-be-independent-learners