Razvijanje samostalnosti učenika

“Brod je siguran u luci, ali to nije razlog njegova postojanja.”Kurt Hahn

Kada razmišljate o odgojnim ciljevima škole, koliko vam je važna samostalnost mladih?

Jeste li zadovoljni time koliko su samostalni vaši učenici u svom učenju ali i u drugim aspektima svojih života?

Znaju li samostalno formirati misli, stavove i argumente?

Znaju li se organizirati u grupi vršnjaka?

Samostalnost kao cilj odgoja i obrazovanja

Cilj svakog odgojnog djelovanja roditelja i učitelja je da njihovo vodstvo u konačnici postane suvišno.

Isto tako, sva djeca i mladi žele biti slobodni i samostalno odlučivati o vlastitom životu.

Želju za samostalnošću i slobodom djeca pokazuju već od jasličke dobi kada žele sami jesti, oblačiti se i manipulirati predmetima. Kako dijete raste i prelazi u adolescenciju, potreba za samostalnošću povećava se zajedno s količinom odluka o vlastitom životu koje može i mora donijeti. S porastom slobode tinejdžer se mora naučiti nositi i s količinom odgovornosti koju ona nosi.

Roditelji, nastavnici i osobe koje rade s mladima pritom mu mogu biti vjetar u leđa.

Naime, što mladu osobu više potičemo na samostalnost i slobodu, uzimajući u obzir njen razvojni stupanj, u uspjehu i u neuspjehu možemo razvijati njeno samopouzdanje i kompetentnost.

Samostalno donošenje odluka o vlastitom životu

Kako podržati tinejdžera u donošenju ispravnih odluka?

Prije svega, treba imati na umu da adolescenti žele uspostaviti što ravnopravnije odnose s odraslim osobama. Izbjegavajte stoga „propovijedanje“ i dijeljenje savjeta i umjesto toga se trudite voditi dijalog.

Vještina samostalnog i autentičnog izražavanja ključna je za prepoznavanje vlastitih misli, vrijednosti i stavova.

Vježbanje komunikacijskih vještina stoga je važan korak prema osamostaljivanju – kako inače da znaju formulirati i izraziti vlastito mišljenje, argumentirati ga i asertivno se zauzeti za sebe?

Kako bi adolescenti doista i naučili samostalno donositi ispravne odluke, važno je poticati ih da prepoznaju vlastite vrijednosti i odrede svoje ciljeve.

Primjerice, jedna od najvažnijih odluka u životu mladih koju roditelji i nastavnici ne smiju donijeti umjesto njih je koju srednju školu ili fakultet će odabrati. I odabir hobija i načina kako će provoditi slobodno vrijeme trebaju biti slobodne odluke mlade osobe i vođene njenim interesima, a ne nametnute od strane odraslih.

Cilj odgoja i obrazovanja je samostalna, odrasla osoba, koja može i zna donositi odluke i prihvaćati njihove posljedice.

Učenje samostalnosti u nastavi

U suvremenim odgojno-obrazovnim pristupima, prepoznato je da nastava mora omogućavati aktivno učenje, a učenika i njegov opći intelektualni i emocionalni razvoj stavlja u fokus. Ovakva nastava od nastavnika očekuje fleksibilnost i odgoj vlastitim primjerom.

Ako želimo razviti samostalnost učenika, ključno je poticati ga na aktivnosti – u nastavi, u izražavanju, u istraživanju i u slobodnom vremenu.

Kada učeniku prepuštamo slobodu u izražavanju svog mišljenja, u postavljanju pitanja, u odabiru teme koja ga zanima, u traženju vlastitog načina rješavanja nekog problema  – time mu dajemo do znanja da vjerujemo u njega i njegovu kompetentnost, u to da može nešto postići.

Ako mu pritom šaljemo i poruku da neuspjeh nije razlog za odustajanje, već za daljnje ustrajanje i pronalaženje boljeg puta do cilja, time gradimo i njegovo samopouzdanje i potičemo razvoj načina razmišljanja koji podržava rast.

Poticanje samostalnosti učenika u nastavi koristi svima, budući da je učenik kojemu je dopuštena sloboda ujedno i motiviran učenik.

Osamostaljivanje usred pandemije

Za nastavnike i učenike pandemija koja je obilježila 2020. godinu i nastava na daljinu predstavlja golem zahtjev za naglim osamostaljivanjem. Brojni učenici odjednom moraju cijeli školski dan organizirati samostalno.

Iako su uvjeti daleko od idealnih, nastava na daljinu predstavlja nezaobilaznu priliku za razvoj organizacijskih vještina učenika, vještina korištenja digitalnih tehnologija za učenje i sposobnost upravljanja vlastitim vremenom.

Odjednom je i više nego jasno koliko je važno da učenici znaju samostalno organizirati vlastito učenje.

A da bi to mogli, moramo s njima razvijati kompetenciju učenja kako učiti.

Učenje samostalnosti kroz učenje učenja

Kompetencija učiti kako učiti jedna je od ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje upravo jer osobi omogućuje da samostalno organizira svoje učenje, postavlja si ciljeve, izrađuje planove, pronalazi sadržaje i vrednuje ishode. U vremenu stalnih promjena i brze akumulacije novog znanja, cjeloživotno učenje je jedini mogući odgovor.

Naravno da ćete i ovu kompetenciju razvijati progresivno s učenikovim intelektualnim razvojem.

Kao neke od vještina u sklopu ove kompetencije koje bi učenici do kraja srednje škole trebali steći smatramo:

• Izradu plana učenja i podjela većih zadataka na nekoliko manjih
• Postavljanje ciljeva
• Praćenje i revidiranje plana učenja
• Realistična procjena vremena potrebnog za učenje ili izvršenje nekog zadatka
• Svijest o različitim stilovima učenja
• Organiziranje rada u grupi i traženje pomoći od vršnjaka
• Samo-evaluacija

I učenje se najbolje uči putem iskustva i refleksije. Razgovarajte redovito s učenicima o njihovom učenju – ako treba i putem online kanala!

Stvaranje rutine pomaže

Jedan od načina koji pomaže svakome – a posebno tinejdžerima – u izvršavanju svakodnevnih zadataka kao što su priprema obroka, pisanje zadaće i planiranje učenja pred test su stečene navike i check-liste. Jednom stvorena navika znatno olakšava manevriranje u svakodnevici i obavljanje zadataka koji nisu omiljeni ali se uvijek ponavljaju.

I u nastavi možete izraditi popise koraka koji će vašim učenicima olakšati izvršenje zadataka s kojima se često bore.

Stvaranjem popisa možete ih i učiti kompetenciji učenja.

Samostalnost i suživot u zajednici

Razgovarajući s vašim učenicima o samostalnosti, možda će se postaviti pitanje odnosa samostalnosti i suradnje.

Samostalnost nije individualizam niti se kosi sa životom u grupi.

Štoviše:

samostalnost podrazumijeva odgovornost za sebe i svoje odluke, kao i sposobnost brige o sebi i drugima.

Vršnjačko učenje izvrstan je primjer kako možete potaknuti samostalnost cijelog razreda. Međutim, može potrajati neko vrijeme dok ovakav načina rada postane učinkovit.

I ovdje vrijedi pravilo progresivnosti:

na početku im pomozite organizirati grupe i podijeliti uloge, odabrati komunikacijske kanale postaviti ciljeve, a onda im prepustite da se samostalno dalje snalaze. Naravno, ne zaboravite na refleksiju nakon aktivnosti!

Otkrivanje samostalnosti putem pustolovine u prirodi

Samostalnost se ne uči samo u nastavi. Programi neformalnog obrazovanja i iskustvenog učenja izvrsna su prilika za razvoj životnih vještina.

Na Outward Bound programima iskustvenog učenja u prirodi, cilj nije samo razvoj fizičkih vještina i izdržljivosti polaznika, već prije svega njihov socijalni i emocionalni razvoj.

Iskustveno učenje samostalnosti

Na programu iskustvenog učenja u prirodi polaznike ne podučavamo samostalnosti, već im pružimo priliku da kroz avanturu, zajedništvo i boravak u prirodi progresivno iskuse i razvijaju samostalnost, a s njom i samopouzdanje i svijest da mogu više od onog što su mislili da mogu.

Posebno adolescenti, koji u ovoj životnoj fazi teže odmicanju od autoriteta roditelja i učitelja, prjemčiviji su na učenje iz vlastitog iskustva nego poučavanjem.

Višednevni programi u prirodi mladima omogućuju da iskuse život u grupi vršnjaka, dogovaraju se oko rješavanja praktičnih zadataka, preuzimaju vodstvo, donose odluke i da osjete posljedice tih odluka te o njima razmisle i diskutiraju i naposlijetku uče za budućnost.

Na Outward Bound programu, polaznici imaju priliku potpuno samostalno brinuti o uspjehu ekspedicije:

prije polaska, pakiraju ruksake sa svom hranom i opremom koja će im trebati – užad, cerade, vreće za spavanje i karimati, pribor za kuhanje, čeone lampe, vlastita odjeća i higijenski artikli.

Tijekom ekspedicije, na polaznicima je da navigiraju grupu pomoću karte i kompasa,  planiraju koliko će pauza raditi kako bi stigli na vrijeme do kampa, podigli šatore, skuhali večeru i imali dovoljno vremena za odmor.

Donošenje odluka i prirodne posljedice

Sam život u prirodi je izazovan i zahtijeva visoku razinu odgovornosti i organizacije te samostalne brige o sebi i drugim članovima tima.

Važno nam je polaznicima dati dovoljno vremena i prilika da uvježbaju sve vještine koje će im trebati tijekom ekspedicije. Na njima je da ih po potrebi ispravno primjenjuju.

Tijekom ekspedicije, puno je prilika da se pokažu prirodne posljedice odluka koje polaznici donose.

A u prirodi, posljedice su vrlo neposredne:

Bivak koji nije dovoljno pomno napravljen prokisnut će, a oprema koja je ostavljena na otvorenom preko noći vjerojatno će se smočiti do jutra.

Uvid da njihove odluke imaju konkretne posljedice na njihove živote i svakodnevicu vrlo je moćan. Cilj programa je da taj uvid prenesu i u svakodnevni život.

Refleksija u iskustvenom učenju

Samo iskustvo nije dovoljno da bi iz njega naučili:

Važno je nakon same aktivnosti i cijelog programa provesti vođenu refleksiju s polaznicima u kojoj se oni mogu odmaknuti od samog iskustva, promotriti vlastite i tuđe postupke, podijeliti svoj doživljaj, usporediti ga s tuđim i izvući određene zaključke za budućnost.

Na taj način stječu praktično znanje koje im pomaže da donose ispravne odluke.

Samostalnost se uči i pokušajem i pogreškom. Polaznike učimo da su greške koje im se događaju uvijek i prilike za učenje.

Kada vođenje postaje podrška

Ono što je karakteristično za Outward Bound program u odnosu na druge izlete i edukativne aktivnosti je da instruktori nisu tipični voditelji.

Oni na početku programa podučavaju polaznike potrebnim vještinama za boravak u prirodi i u grupi te u svakom trenutku brinu o sigurnosti i smanjenju rizika.

Ali kako vrijeme odmiče i polaznici postaju sve kompetentniji, oni im daju sve više odgovornosti i mogućnosti odlučivanja o organizaciji dana na ekspediciji. Tako se instruktori povlače u pozadinu, a polaznici su primorani preuzimati sve više inicijative.

Sami polaznici često su iznenađeni količinom samostalnosti s kojom se suoče na programu te uvide s kojom težinom odgovornosti dolazi sloboda.

Zaključak

Izgradnja samostalnosti mladih osoba zahtijeva zajedničke napore nastavnika, roditelja i drugih osoba koje rade s mladima.

Iz iskustva rada s mladima kroz programe neformalnog obrazovanja i iskustvenog učenja u prirodi, prenosimo nekoliko glavnih misli vodilja za razvoj samostalnih mladih:

➡️ Gradite odnos s učenikom koji je suradnički, mentorski i podržavajući, kako biste potakli njegovu znatiželju, motivaciju i aktivnost u učenju.

➡️ Vježbajte s učenicima njihove komunikacijske vještine. Prakticirajte argumentirane debate, istraživanje i izražavanje unutarnjih stanja, ja-poruke, asertivnost i nenasilnu komunikaciju.

➡️ Svaki nastavni sadržaj može poslužiti za razvijanje kompetencije učenja učenja. Što bolje budu znali organizirati vlastito učenje i slobodno vrijeme, to će samostalniji biti vaši učenici.

➡️ Razgovarajte s učenicima o njihovim vrijednostima i ciljevima. Potičite ih da istražuju svoje interese i otkriju što ih zanima kako bi mogli odabrati pravi smjer kojim žele krenuti u daljnjem obrazovanju.

➡️ Timski projekti izvrsna su prilika za vježbanje odgovornosti i vršnjačko učenje. Nakon završetka projekta, porazgovarajte s učenicima ne samo o sadržaju projekta, već o tome kako su podijelili odgovornost i uloge u timu, što je funkcioniralo dobro a što bi drugi put napravili drugačije.

➡️ U organizaciji školskog izleta ili terenske nastave, zašto ne biste prepustili učenicima da odaberu i organiziraju određenu aktivnost koja ih interesira?

Ako učenici putem iskustva razvijaju samostalnost i životne vještine – koja ćete im vi iskustva pružiti?