Orijentacija u prostoru

Svatko od nas je jednom bio u novom gradu ili zašao u nepoznati dio poznatog grada. Naravno da uvijek možete pitati za smjer, no ako ste sramežljivi, a baterija pametnog mobilnog telefona je na izmaku snaga ili jednostavno nema nikoga u blizini koga biste mogli pitati, orijentacija u prostoru, tj. snalaženje pomoću zemljopisne karte (zemljovida), kompasa ili samo strana svijeta može biti od velike pomoći.

No, dok je u gradu orijentacija olakšana raznim jedinstvenim obilježjima (kipovima, parkovima, uočljivim zgradama) ili imenima ulica, priroda je nešto sasvim drugo.

Zamislite gustu šumu usred planinskog područja. Svugdje oko vas je drveće. Svako je drvo jedinstveno, no teško da bi smo ih mogli nazvati “jedinstvenim prostornim obilježjima”. Ovdje su nam za orijentaciju potrebne razne druge vještine.

Orijentirati u prirodi se možemo pomoću karte, kompasa ili prirodnih obilježja koji nam govore podatke o stranama svijeta (najčešće sjeveru).

Orijentacija u prostoru pomoću karata ili zemljovida

Postoji više vrsta zemljopisnih karata ili zemljovida, a najčešće s kojom ćete se u prirodi susreti je topografska karta. Svaka karta će na sebi imati mjerilo i oznaku smjera sjevera, a neke i dodatne legende o oznakama i simbolima koje se nalaze na karti. U slučaju da karta nema oznaku sjevera, običaj je da sjever bude na gornjoj stranici karte, tj. na vrhu karte (gleda se smjer pisanja slova na stranici).

Određivanje sjevera

Da bi nam karta bila korisna, potrebno ju je “usjeveriti”, tj. uskladiti njene strane svijeta sa stvarnima. Sjever je najlakše pronaći pomoću kompasa. U slučaju da nemamo kompas pri ruci, jedan od točnijih pokazatelja sjevera noću je zvijezda Sjevernjača. Nju se lako nađe pomoću zviježda Velikog medvjeda.

Ako provučemo pravac kroz “zadnje” ili “donje” dvije zvijezde Velikog medvjeda te izbrojimo na njemu pet dužina između zvijezdi kroz koje smo upravo povukli pravac, doći ćemo do Sjevernjače.

Postoje još mnoge druge metode koje se mogu primijeniti, danju ili noću – poput određivanja sjevera pomoću ručnog sata s kazaljkama, pomoću tri obična štapa i sjene, pomoću Sunca, Mjeseca te raznih pojava u prirodi, kao što su godovi, krošnje drveća, kora stabla, snijeg ili mahovina. Treba napomenuti da je jedna od poznatijih metoda, ona pomoću mahovine na drveću, često dosta nepouzdana te je bolje osloniti se neku drugu metodu, ako je moguće.

Određivanje sjevera pomoću štapa i sjene je prilično točna tehnika, no zahtjeva najviše vremena. Potrebni su vam uže i tri štapa – jedan ravan i dugački te dva manja. Što je bliže podnevu, određivanje će kraće trajati. Zabodite dugački štap u ravnu zemlju i zabodite manji štap u vrh sjene većeg štapa. Sad zavežite uže za veći štap i opcrtajte kružnicu radijusa dužine njegove sjene. Slijedi čekanje dok se sjena velikog štapa ponovno ne pojavi na opcrtanoj kružnici. Tu postavite drugi manji štap. Linija koja spaja dva manja štapa označava smjer istok – zapad, a njena okomica pravac sjever-jug.

Azimut

Kad smo odredili sjever, najbitniji pojam pri snalaženju pomoću karte i strana svijeta je azimut. Azimut je kut između sjevera i željenog pravca kretanja. Ako znamo gdje se nalazimo na karti, potrebno je prvo odrediti azimut našeg cilja te ga slijediti u stvarnosti. Kako ne bismo morali stalno provjeravati kompas te pogotovo prilikom zaobilaženja većih prirodnih prepreka, preporučamo da se prilikom samog određivanja zapamti neko dalje i veće nepomično prirodno označje. Dok ne stignemo do toga označja, kompas više nije potrebno često provjeravati i time dobivamo na brzini kretanja.

Ovo su neke od osnova snalaženja u prirodi koje mogu dobro doći ukoliko tražite svoj put. Naravno, za sve je uvijek bolje imati prakse, a gdje bi je mogli bolje steći nego u iskusnom Outward Bound društvu!