ESC volontiranje u Outward Bound-u Hrvatska

Noah (25, Nizozemska) preselio se u Gospić, u rujnu 2025. godine kao dio svog individualnog dugoročnog projekta volontiranja u okviru Europskih snaga solidarnosti u našoj organizaciji. Tijekom prošlih tih mjeseci iskusio je ruralni hrvatski život, radio na brojnim OBC programima i istraživao razne mogućnosti koje nudi Lička regija. U ovom blogu dijeli svoje misli o svojem volonterskom razdoblju.

Zašto tamo?

“Zašto idem tamo?” To je pitanje koje sam si često postavljao prije nego što sam se preselio u Gospić da radim u OBC-u. Bilo je teško to objasniti riječima na početku. “Čini se ispravno” zvučalo je kao neuvjerljivo objašnjenje. Ali sada, na kraju ovog putovanja, znam da je to bio savršen odgovor.

2021. godine sudjelovao sam u dvotjednom projektu Europskih snaga solidarnosti (ESC) na OBC-u koji me ostavio inspiriranog, punog nade i samosvijesnijeg. Nakon završetka studija novinarstva kod kuće u Nizozemskoj, bio sam nestrpljiv da ponovim to iskustvo, ovaj put kao dugoročni volonter.

U Nizozemskoj, priroda nije tako netaknuta kako bi se željelo, a planine tamo ne postoje. Veliki dio razloga odlasku u Hrvatsku u OBC za mene je bila mogućnost rada vani, u prirodi, daleko od vreve gradova i gusto naseljenih područja.

Nakon završetka studija, htio sam usporiti. Odmah nakon diplomiranja nisam htio raditi u uredu, pa sam bio znatiželjan saznati više o sebi i svijetu tijekom volontiranja. U Nizozemskoj sam već radio kao socijalni radnik podržavajući ljude s raznim poteškoćama. To iskustvo, paradoksalno, dalo je meni više nego što sam ja dao njima. Zato sam znao da će dugoročno ESC volontiranje biti nagradujuće iskustvo puno mogućnosti za rast, dok ću istovremeno pridonositi smislenim programima i ostalim inicijativima udruge u ruralnoj zajednici u Velikom Žitniku gdje se nalazi OBC edukacijski centar.

A što je bolji način nego se uključiti kroz program Europskih snaga solidarnosti, gdje se može putovati u slobodno vrijeme i upoznati mnogo različitih perspektiva života. Živeći u Europskoj uniji, imamo privilegij da možemo raditi, studirati i putovati gdje god želimo, bez vize. Postoji puno mogućnosti za mlade ljude, pa sam htio napraviti korak naprijed i iskoristiti ih.

Rad, zadatci i priroda

Koliko god sve to zvučalo dobro na papiru, nisam osjećao ništa od toga kada sam stigao. Brzo sam shvatio da sam u potpuno drugačijem okruženju i osjećao sam se prilično zastrašeno. Srećom, ostao sam miran, znajući da će rutina i upoznavanje ljudi učiniti stvari boljima. I bio sam u pravu. Od početka, moji suvolonteri Katrina i Alex pomogli su mi da se snađem i pokazali su mi kako se radi.

Prvi programi na kojima sam radio bili su puni smijeha i sunca. Hrvatski srednjoškolci su me stvarno iznenadili svojom engleskom jezičnom vještinom, i imali smo mnogo smiješnih i zanimljivih razgovora. Svaki program počeo je s vježbama timskog rada i puno energizera kako bi se upoznali jedni druge i okruženje prije nego što smo otišli u kamp.

Tijekom različitih programa, pokazali smo sudionicima kako postaviti šatore, pakirati ruksake, koje čvorove koristiti i kako voditi kamp. Kampiranje vani s grupama ljudi, okupljenih oko veselog vatrišta dok pečemo kobasice i igramo igre, osjećalo se točno kao ono što sam došao ovdje da radim. Posebno sam uživao spavajući u hammock-u i gledajući zvijezde dok sam padao u san.

Međutim, dugoročni ESC projekt je sasvim drugačiji od kratkoročnog. Trebate sebi izgraditi potpuno novi život na mjestu koje vam se čini sasvim nepoznato. To zahtijeva puno inicijative i sigurno nije bilo lako. Moji ostali suvolonteri otišli su dva mjeseca nakon što sam stigao, pa sam četiri mjeseca bio sam u Gospiću. Srećom, lokalni planinarski klub prihvatio me s otvorenim rukama (unatoč jezičnoj barijerama!) i također sam se sprijateljio sa svojim brijačem.

Unatoč izazovima, ti mjeseci bili su ispunjeni nezaboravnim momentima, kao što je bijeg od sedam pasa izvan Gospića (što nije bilo nužno zabavno), viđenje otrovnih zmija u divljini po prvi put (poskok!), plivanje u rijeci dok je padao snijega i zaljubljivanje u ajvar koji je napravila mama moje kolegice.

Razmjene mladih

Kada je počela zimska sezona, bio sam nervozan da neće biti dovoljno posla, jer je manje kampova zimi. Ali tada me moja koordinatorica pitala jesam li zainteresirana da organiziram, vodim i upravljam sljedećom Erasmus+ razmjenom mladih zajedno s Azrom, dragom prijateljicom i kolegicom u OBC-u.

To je bilo novo područje za mene, ali osjećao sam se spreman za izazov i zaronuo sam s glavom. Biti odgovoran za iskustvo 20–30 mladih ljudi iz cijele Europe nije se činilo kao nešto malo. Htio sam osigurati da njihov boravak u Velikom Žitnjiku bude vrijedan.

Zajedno s Azrom i našim nevjerojatnom logističkom podrškom Frankom, organizirali smo nekoliko neformalnih edukativnih aktivnosti o prirodi, održivosti i mentalnom zdravlju, na koje sam vrlo ponosan. Na primjer, napravili smo šetnju slušanja, gdje su sudionici trebali šetati kroz šumu 45 minuta dok su zapisivali sve što su čuli, vidjeli, mirisali i osjećali; radionicu o bioraznolikosti, gdje su sudionici koristili aplikaciju iNaturalist kako bi skenirali različite vrste biljaka, gljiva i životinja kako bi dobili bodove (i dodatne bodove za gljive!); i više šetnji za čišćenje gdje smo čistili lokalni okoliš. Također smo pozvali gostujuće govornike (kao što je prvi u svijetu eko-certificrani proizvođač obuće Earthbound Sneakers), penjali se na razne vrhove, posjetili obližnje pećine i radili land art umjetnost koristeći materijale pronađene u prirodi.

Mislim da je ključ uspjeha tih razmjena mladih i ostalih OBC programa bio večernji krugovi. Večernji krug održava se na kraju svakog dana i pruža platformu za ljude da dijele što im je na umu. Uvijek sjedimo u velikom krugu oko vatre ili svijeća i razgovaramo o tome što smo radili, za što smo zahvalni i o drugim stvarima vezanim uz temu programa. To su bili stvarno sigurni prostori za dijeljenje važnih misli i ranjivnih trenutaka i pridonijeli su pozitivnoj atmosferi.

Vođenje tih programa bilo je nevjerojatno zabavno, ali i puno posla. Radni dani od dvanaest do četrnaest sati su normalni ovdje, jer se program odvija većinu dana. I iako volim raditi s ljudima, na kraju krajeva, ja sam još uvijek introvert. Kako bih napunio svoju socijalnu bateriju, često sam jeo obroke sam i rano legao u krevet.

Srećom, imao sam i nevjerojatan tim. Azra me podržavala na svakom koraku i došla je s najgenijalnijim idejama kako bi učinila sve aktivnosti još zabavnijima i zanimljivijima. Njezino iskustvo kao instruktorice na Outward Bound-u i rada sa svim vrstama ljudi, bilo da su iz Hrvatske ili inozemstva, učinilo je svaki program boljim i učinilo me mirnijim.

Franko, naš logistički superheroj, uvijek je donosio bujnu energiju koja je podizala raspoloženje u svakoj sobi u koju je ušao. On je netko na koga se možete u potpunosti osloniti, što je važno tijekom ove vrste programa. Na kraju, Vlad i Lesja su napravili čuda u kuhinji, i često smo dobili pohvale za hranu zbog njih.

Najveća pohvala koju sam dobio tijekom tih šest mjeseci bila je kada su se neki sudionici iz moje prve razmjene mladih vratili ponovno za zadnju. Htjeli su više, i bio sam sretan što sam ih ponovno susreo u Velikom Žitniku.

Šta nosim kući

Sudjelovanje u ovoj ESC avanturi otvorilo mi je oči za mnoge nove aspekte života. Sada znam kako je biti facilitator i upravljati iskustvom velikih grupa ljudi. Planinarski klub kojem sam se pridružio u Gospiću otvorio mi je oči za svijet pravog planinarenja. I mnogi divni ljudi koje sam upoznao tijekom programa naučili su me puno o različitim europskim kulturama.

Moj rad na OBC naučio me kako voditi, čitati grupu i preuzeti odgovornost za složen i ponekad nepredvidiv program. Te vještine su neprocjenjive u bilo kojoj karijeri koju bih mogao imati u budućnosti, i osjećam da je rad s ljudima na ovaj način doveo me bliže tome tko sam i omogućio mi da istražim strane sebe koju inače nikada ne bih mogao otkriti.

Napuštam Hrvatsku s većom zahvalnošću za ruralni život i puno boljim razumijevanjem dijelova zemlje koji se ne pojavljuju u turističkim brošurama. Gospić je sasvim drugačiji od Amsterdama, ali sreća se može pronaći u oba.

Međutim, ova vrsta intenzivnog, programskog i vrlo društvenog rada nije za sve. Niste uvijek svježi s osam sati sna. Ali iskustva koja dobijete zauzvrat su vrlo vrijedna.

Još sumnjate?

Za sve one koji još sumnjaju trebaju li sudjelovati u ESC projektu: napravite to! Nikada ne znate što ćete pronaći na drugoj strani. ESC je vaša najbolja opcija ako želite putovati s ograničenim budžetom, steći relevantno radno iskustvo i saznati više o svijetu sve u isto vrijeme.

Naravno, svako iskustvo će biti drugačito, ispunjeno uspjesima i padovima, ali na kraju, uvijek ćete nešto naučiti i imati priče koje trebate nositi kući. Štoviše, postoji obuka pri dolasku i u sredini vašeg volontiranje kako bi vam pomogla da se smirite, razmislite o vašem iskustvu i stvorite nove veze.

Radeći volonterski, uvijek dobijete više natrag. Bilo da je to u iskustvu, znanju, zahvalnosti ili ukusnoj lokalnoj hrani (kao što je vrijeme kada sam uživao u domaćim ćevapima na Braču dok sam gledao Jadransko more i planine iznad Makarske). Dakle, napravite korak naprijed, vaše buduće ja će vam biti zahvalno.